Anotacija
Općeprihvaćeno je stajalište da je ljubav najjača i najvažnija ljudska emocija, ali ljubav je zapravo svjestan izbor. Nakon zaljubljenosti (koja nije pod svjesnim nadzorom, već je stanje svojevrsne "opsjednutosti", što za sobom povlači osjećaj euforije) ljubavnim parovima neminovno slijedi otrežnjenje. Kako bi ljubavni odnos povratkom u stvarni svijet i dalje bio izvorom emocionalnog zadovoljstva, potrebno je razviti obrasce ponašanja koji će to zadovoljstvo podupirati. Te obrasce ponašanja autor naziva jezicima ljubavi, a glavni izazov trajnom i ispunjavajućem ljubavnom odnosu predstavlja otkrivanje i vješto prakticiranje "materinjeg", odnosno dominantnog jezika ljubavi partnerice/partnera. Autor identificira pet jezika ljubavi: riječi potvrde, kvalitetno vrijeme, primanje darova, iskazi uslužnosti i fizički dodir. Za kvalitetan i dugotrajan odnos nije neophodno da partneri imaju identične materinje jezike ljubavi, budući da je svaki od njih moguće naučiti i usavršiti do te mjere da se u potpunosti zadovolje partnerove potrebe za ljubavlju. Autor ljubavnim odnosima pristupa razborito, a osnovna načela "pet jezika ljubavi" izlaže jasno i jednostavno, popraćeno s brojnim primjerima iz vlastite terapeutske prakse. Ipak, to ne znači da će njihovo provođenje u praksi biti lako i ugodno, ali, kako autor naglašava, "ovdje je riječ o ljubavi, a ljubav je kada nešto činite za drugoga, a ne za sebe"
