Održano savjetovanje za osobe s oštećenjem vida: ‘Tržište rada je nemilosrdno, a ključ je u motivaciji i cjeloživotnom obrazovanju’

Objavljeno: 27. 01 2023.

Savjetovanje s pripadnicima ranjivih skupina u cilju njihova osnaživanja za tržište rada održano je u četvrtak, 26. siječnja 2023. godine u 14 sati u prostoru Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim” u ulici Andrije Medulića u Zagrebu. Savjetovanje je vodila Gordana Glibo, voditeljica informiranja i savjetovanja u Centru UP2DATE koja je govorila o edukacijama i programima namijenjenim osobama s oštećenjem vida. Savjetovanje se održalo u sklopu projekta “Jednake mogućnosti”. 

Nositelj projekta je Generacija.hr – Udruga za promicanje medijske kulture, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava mladih, obitelji i umirovljenika, a partner Zaklada “Čujem, vjerujem, vidim”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda, a cilj mu je ojačati kapacitete i sposobnosti osoba s oštećenim vidom za samostalan život, za aktivnije traženje mjesta na tržištu rada te stvoriti dodatnu mogućnost za njihovu edukaciju i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.

Na radionici su, između ostalih, sudjelovale slijepe i slabovidne osobe, korisnici Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim” i Centra UP2DATE, zatim Daniela Klujbert-Opačić, voditeljica projekta, Maja Šubarić Mahmuljin, urednica medijskih objava, Filip Šuster, predsjednik udruge Generacija.hr i Iva Ivanković, suradnica Zaklade na projektu.

Maja Šubarić Mahmuljin uvodno je predstavila udrugu i portal Generacija.hr te dosadašnje projekte, kao i ciljeve projekta “Jednake mogućnosti”. Riječ je potom preuzela Gordana Glibo koja je govorila iz vlastitog iskustva osobe s oštećenim vidom te u početku istaknula kako je važno znati se dobro predstaviti poslodavcu na razgovoru za posao, što često nije slučaj u praksi.

“Bila sam u ulozi zaposlenika, ali i poslodavca te doživjela neugodne situacije. Primjerice, znale su nam na razgovor za posao doći osobe s invaliditetom koje se nisu znale predstaviti, odgovarale samo s da ili ne na pitanja te se pokazalo da se ne znaju služiti kompjuterom”, započela je Glibo.

Izazovi počinju nakon srednje škole

Napomenula je kako moramo razlikovati neformalno od formalnog obrazovanja u redovnim školama i institucijama kao što je Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Napomenula je kako osobe s oštećenjem vida nakon završene osnovne škole upisuju srednju – programe Centra Vinko Bek ili pak idu u gimnazije, a manje u strukovne škole.

“To je formalno obrazovanje gdje se svi uključujemo s potporom prilagodbom literature i na način da im ukazujemo na prava i mogućnosti poput kako dobiti pomagala preko doznaka, uključiti se u izvanškolske aktivnosti i slično. No izazovi počinju, kao i meni osobno, kada izađu iz srednje škole i kada krenu na fakultet ili na tržište rada. Zašto? Prvo, literatura na fakultetu je obilna te je njezina prilagodba problem. Drugo, ako ne postoji fakultet u mjestu u kojoj OSI stanuje primorana je doći u drugi grad poput Zagreba pa je treba upoznati s okolinom – gdje se što nalazi, kojim smjerom da ide, kako da koristi javni prijevoz. Sve su to izazovi na koje odgovaramo vatrogasno. Ne postoji kontinuirana potpora i da se nekome može obratiti. Sve je projektno i na bazi prijateljstva. To su uvijek iste borbe”, istaknula je Glibo.

Dodala je kako su osobe u početku često stisnute, boje se pitati za pomoć na cesti, no nakon godinu ili više većina ih se skroz adaptira. No, ima i slučajeva kada ne završe fakultet i ostanu sjediti kod kuće. Napomenula je i to kako tečajevi neformalnog tipa koje organiziraju udruge, centri i škole stranih jezika nisu prilagođene slijepim i slabovidnim osobama.

“Nakon korone razni sportski objekti nisu željeli upisati u programe osobe koja ne vide jer se boje za njihovu sigurnost. Tu vidimo prostora za napredovanje. Naime, kod njih je još uvijek prisutan strah i neznanje te odmah deklarativno odbijaju suradnju”, napomenula je Glibo.

Istaknula je da je na samim osobama s oštećenjem vida puno toga te da se moraju izboriti za sebe.

“Uvijek moramo početi od sebe. Moramo se sami educirati i educirati ljude oko nas. Puno je neugodnosti koje nas natjeraju na korak nazad, ali moramo biti ustrajni i pokušavati uvijek ispočetka napredovati. Građane treba uvijek iznova educirati”, rekla je Glibo.

Biti u korak s vremenom

Istaknula je kako je još jedan segment samostalnosti savladavanje asistivne tehnologije – korištenja mobitela i računala.

“Osobe s oštećenjem vida se srame imati zvukovne signale na mobitelu, a neki od njih misle da ne mogu koristiti najnoviju tehnologiju zbog ‘touchscreena’. Danas se ne možete zaposliti bez osnovnog poznavanja rada na računalu. Sama komunikacija unutar tvrtke često se oslanja na društvene mreže. Svi bi se stoga trebali znati služiti tehnologijom da budu u korak s vremenom.”

Za kraj je napomenula kako se osobe s oštećenjem vida moraju izboriti za sebe i biti što samostalnije, a cjeloživotno obrazovanje je presudno.

“Svi mislimo da smo nakon fakulteta spremni za radno mjesto, a ne trudimo se oko slanja molbi, aktivnog traženja posla, kao i uključivanja u rad udruga te raznih tečajeva kako bismo stekli dodatne vještine. Ključ za današnje tržište koje je nestabilno i često virtualno i gdje se otvaraju neke nove mogućnosti za slijepe (poticaji, ali i opcija samozapošljavanja) jest u tome da se trebamo stalno educirati, samo to moramo željeti i biti motivirani te pratiti novitete koji su vezani uz naš posao. Moramo stalno raditi na sebi, učiti svaki dan i nadograđivati stečeno znanje. To je ključ za pronalaženje, ali i za zadržavanje radnog mjesta. Tržište rada je nemilosrdno i samo zato što smo OSI nam ne jamči zaposlenje niti sigurnu budućnost na tom poslu. Moramo zaslužiti to zaposlenje i da ostanemo na njemu”, zaključila je Gordana Glibo.

Podsjetimo, projekt “Jednake mogućnosti” koji je započeo u veljači 2022. i trajat će 18 mjeseci za dodatnu svrhu ima omogućiti mlađim punoljetnim osobama s oštećenjem vida stjecanje dodatnih znanja i sposobnosti kako bi bili konkurentniji već na samom početku svog radnog vijeka. Projekt će također kroz medijsku vidljivost povećati senzibilnost ostalih aspekata hrvatskog društva na probleme ove ranjive skupine i dodatno na taj način pomoći njenoj kvalitetnoj (re)integraciji u hrvatsko društvo.

Ciljane skupine projekta su ranjive skupine – osobe s oštećenjem vida, mladi iznad 18 godina s otežanim pristupom obrazovanju, kao i medijski djelatnici koji će pisati o problemima ove ranjive skupine i na taj način podići svijest šire javnosti o problemima, potrebama i mogućnostima osoba s oštećenjem vida. 

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Generacija.hr

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.